Osnovna ideja iza svakog jezičkog modela.
Šta je LLM: mašina koja pogađa sledeću reč
LLM je „mašina za pogađanje sledeće reči”
LLM znači *Large Language Model* — veliki jezički model. Zvuči komplikovano, ali srž je jednostavna: model je naučen da pogađa koja reč najverovatnije dolazi sledeća.
Ako napišeš „Nebo je plavo, a trava je...”, model računa verovatnoće: „zelena” je vrlo verovatna, „ljubičasta” gotovo nemoguća. On bira reč, pa ponovo gleda ceo tekst i bira sledeću, i tako u krug.
Odakle mu to znanje
Model je „pročitao” ogromnu količinu teksta (knjige, sajtove, članke) i iz toga naučio obrasce jezika — koje reči idu zajedno, kako se gradi rečenica, kako zvuče odgovori na pitanja. On ne pamti tekst kao biblioteka; on uči statistiku jezika.
Zašto je to važno razumeti
Kada shvatiš da model *pogađa* tekst, a ne *zna* istinu, mnogo toga postaje jasno: zašto ume da pogreši, zašto zvuči ubedljivo i kad nije u pravu, i zašto ti i dalje moraš da proveravaš njegove odgovore.
Pročitaj teoriju i odgovori na pitanja.
Šta radi jezički model u svojoj srži?
Kako je model stekao svoje „znanje”?
Zašto model može da zvuči ubedljivo i kad greši?

